Eko sela: Blatuša, dragulj Korduna

Prostor zapuštenog i zaraslog Korduna, s kojeg su, nakon Oluje, iselili Srbi postaje, zbog svojih nedirnutih šikara, šuma i jeftine zemlje, sve privlačniji za eko i seoski turizam, ali i za manje poznate projekte i pokrete povratka prirodi, kao što su ‘Zajednice novog doba’.

Eko selo Blatuša 7

Jednu od njih je prije 8 godina u selu Blatuša kraj nekadašnjeg Vrginmosta, danas Gvozda, pokrenuo Robert Schenk iz Pule.

“Ja sam tražio mjesto gdje neću nikome smetati i gdje nitko neće meni smetati. Znači, tražio sam mjesto koje je pusto, koje nije preskupo i koje ima zemlju i vodu”, pojašnjava svoju potragu za drukčijim mjestom življenja Robert Schenk.

Eko selo Blatuša 6

Sve su to našli u Blatuši, kaže Robertova mama Slavica, umirovljena balerina, koja se prije 3 godine pridružila sinu i nakon baletnog studija u Puli, trenutno najviše brine o novookoćenim kozlićima da ne ostanu žedni i izgubljeni u visokoj blatuškoj travi. Tvrdi da istinski uživa u novom životu i da nije od ničega pobjegla:

“Ma kakav bijeg, to je novi smisao življenja. Naravno da odluka nije bila laka, a mnogi su me i plašili ‘pa kak ćeš tamo u divljini živjeti, pa, dobro, sad je ljeto, al kako će biti zimi kad zapadne snijeg, pa, gdje ti je tamo doktor… Međutim, doktor mi zasad ne treba, a po snijegu mi je najljepše hodati, idem pješke dolje do dućana, 5 kilometara tamo i natrag i to mi je najbolja vježba u kojoj baš uživam, a civilizacije se i nisam sasvim odrekla. Bila sam presretna kad sam dolje u Gvozdu otkrila da imaju vrlo dobru knjižnicu, posuđujem knjige, imam internet, a moji prijatelji ne mogu vjerovat kad im kažem da sad živim u ‘Blatuši Donjoj’, jer (pojašnjava uz smijeh) ima i ‘Blatuša Gornja’, priča Slavica.“
Robertova mama Slavica, umirovljena balerina, koja se prije 3 godine pridružila sinu i nakon baletnog studija u Puli, trenutno najviše brine o novookoćenim kozlićima.

Eko selo Blatuša 2

Robert je violončelist, ima 48 godina, završio je Muzičku akademiju i već u svojim ranim 20-tima izmišlja ‘najlakšu kutiju za violončela na svijetu’ i zarađuje dobar kapital. Ali, novac mu nije donio i duhovno ispunjenje i on, prije nekoliko godina, prodaje taj pogon u Puli, kupuje nekoliko napuštenih seoskih imanja u Blatuši i čini, kako kaže, ‘kvantni skok’.

“Mogao bih reći da su, zapravo, violončelisti cijeloga svijeta isfinacirali ovaj ekološki projekt, tako da su violončelisti ‘most welcome’ (dobrodošli) na ovom mjestu”, poručuje im, uz iskreni smiješak, Robert.

U miru blatuških šuma, bujadi, kupina i kukuruza uživalo je dosad već više stotina ljudi iz cijeoga svijeta, neki ostanu tek nekoliko dana, a neki i nekoliko godina.

Eko selo Blatuša 1

Ponudi im se smještaj u jednoj od adaptiranih ili novo izgrađenih kuća, sve od prirodnog materijala, drva, cigle, blata, slame, ali ako žele duže ostati moraju za godinu dana izgradaiti vlastiti smještaj.

Zajedno kuhaju, skupljaju i uzgajaju žitarice, povrće, hranu i za osnovne potrebe mjesečno je, kaže Robert, po osobi, dovoljno 500 kuna, oko 70 eura.

Zajednica funkcionira bez liderstva i hijerarhije, na tri glavne komponente, jedna je ekološka gradnja, druga ekološka poljoprivreda, a treća – ekološki suživot.

“Nije to samo suživot sa životinjama i prirodom, nego i suživot s ljudima.Upravo tu smo najmanje educirani i vrloje teško živjeti zajedno, pa čak i mužu i ženi. A svaki je čovjek sposoban da bude ‘dobra ekipa’. Uz ono osnovno biblijsko načelo ‘ne čini drugima što ne bi htio da oni tebi čine’ jedno od glavnih za život u bilo kojoj zajednici je ‘ daj svoj maksimum i ne bavi se drugima’ Ali, na koji način do toga doći kad nas cijeli život uče kako da se separiramo i kako da se bojimo jedni drugih.“

Eko selo Blatuša 5

S lokalnim Srbima koji su ostali nakon Oluje, ili su se vratili dobro se slažu:

“Uopće i ne znamo da su Srbi! (fora,naravno). Mi sami sebe ne vidimo previše u ‘kocki neke nacije’. Mi znamo tko smo, ali, s druge strane, ne namjeravamo u takvo nešto investirati, nego želimo investirati u spajanje cijelog svijeta.“

Zanatlije sa više zanata
“Moram priznati da sam ja čak imala i laganu averziju prema Kordunu, jer uvijek se govorilo ‘jooooj Kordunaši su tako teški i grubi’! I,jesu grubi, ali dugo mi je trebalo da shvatim da je to samo ‘takav način’ i da otkrijem i onu drugu stranu. Mi se doista fino slažemo i oni nama pomažu i mi njima pomažemo“, kaže Slavica.

Prva susjeda Ljubica ju je, nastavlja Slavica, naučila puno toga, pa i kako okotiti kozu:

“Ljubica je starosjedilac ovdje i sve mi je pokazala.Ona uzme krpu, njih uhvati za glavicu i za noge i povuče ‘u trudu’ van.“

Kroz to kordunaško eko selo prolaze ljudi različitih profesija i različite životne dobi, priča Robert.

„Svi znamo više zanata. Ja sam, recimo, završio Muzičku akademiju, ali mogu puno drugih stvari raditi, a i ja sam nevjerojatno puno naučio ovdje,od lokalnih seljaka. Ne bi vjerovali što sve naš susjed Simo zna i može. Dakle, jedan Simo koji zna plesti krtole (košare za drva) on zna kositi, zna raditi krov, žbukati, miješati cement, on zna raspoznat drveće u šumi, on zna rasjeći drva za zimu, on zna sebe i svoju familiju opremiti za cijelu zimu, on zna sa poljoprivredom svih mogućih vrsta, od uzgoja jednog češnjaka do kukuruza u hekratirma, on zna jahat konja,on se ne boji drugih životnija kojih se ja bojim, on zna pomusti kravu…To su ekspertize, svaka za sebe što sam sada nabrojio.“

Eko selo Blatuša 4

Rješavanje strahova

Investiciju u eko selo i ‘zajednicu novog doba’ Robert smatra investicijom u dizanje kvalitete vlastitog življenja:

„Ovdje je i bila glavna formula -investirati u kvalitetu života, a ne u novac, jer mi koji smo imali novac u životu smo vidjeli da to nije dovoljno da bi se digla i kvaliteta života.“

Slavica kaže da se nakon 3 godine boravka u Blatuši, 5 kilometara od prve asfaltirane ceste, riješila osnovnih strahova koji su je mučili u gradu, prije svega egzistencijalnih i riješila se neprestane napetosti i jurnjave koji su u njoj ‘kuhali’ kao u espresso loncu:
Investiciju u eko selo i ‘zajednicu novog doba’ Robert smatra investicijom u dizanje kvalitete vlastitog življenja.

“Kad dođete ovdje prvo što shvatite jest da ne morate brinuti o osnovnoj stvari, a to je hrana.Ovdje ima hrane u izobilju,od divlje hrane koju brzo naučite brati do one koju možete sami uzgojiti.”

“Mirovina je za mene ključni faktor. Za mlađeg čovjeka, koji nema dohotka, prva je godina dosta teška, ali već nakon godinu dana on nauči kako iz prirode i uz pomoć ljudi s kojima živi može stvoriti sve što mu treba.“

Eko selo Blatuša 3

U eko selu Blatuša trenutno živi 11 članova zajednice, samaca i obitelji, najmlađa je četverogodišnja Dara čiji roditelji su došli iz Zagreba i tamo žive već tri godine.

Zajednice ‘novog doba’, koje propagiraju povratak prirodi i drukčiju organizaciju zivota, zasad su, kaže Robert samo ‘treptaj’ u svijetu, ali njihovi zagovornici su uvjereni da je budućnost njihova. No, priznaje Slavica, mnogi ne mogu izdržati u tom ‘raju’ tišine i mira i odlaze već nakon nekoliko dana, jer i na ‘raj’ se treba priviknuti:

“Ako bi vas netko pitao hoćete li u raj ili pakao, naravno da biste rekli ‘raj’. Ali, kad vas netko stavi u raj kao što je ovo –tišina, potpuni mir, sklad s prirodom- mnogi, od vlastitog nemira, nisu u stanju živjeti u tom raju. I meni je trebalo 3 godine da u njemu počnem istinski uživati. Sjećam se šokova na početku, kad sjedim u potpunoj tišini ispred kuće i odjednom čujem ‘tk-tk-tk-tk…’ Šta je sad, sledim se, šta se događa, a ono čujete pticu koja leti, čujete lepet njezinih krila…..“

Almedina Pašić

Ostavite komentar

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s